Pečeni šiljati kupusAI fotografija

Pečeni šiljati kupus

Šiljati kupus pečen sa parmezanom, majčinom dušicom i puterom - jednostavan i ukusan prilog.

Porcije: 4 Priprema 10 min Kuvanje 18 min Prilozi
VegetarijanskoSadrži: mleko
Oznake se automatski određuju na osnovu sastojaka i mogu biti netačne. Proverite deklaraciju na pakovanju ako vam je to važno.

Sastojci

  • 1 kom šiljati kupus isečen na četvrtine
  • 25 g parmezan sveže rendan
  • 2 kašika majčina dušica sveža, sitno iseckana
  • 40 g puter otopljen
  • so u pahuljicama
  • crni biber sveže mleven
  • 1 kašičica puter za podmazivanje posude

Koraci

  1. Stavite četvrtine kupusa u vatrostalnu posudu. Premažite otopljenim puterom i pospite parmezanom, majčinom dušicom, solju i biberom.

  2. Pecite kupus u rerni zagrejanoj na 175 stepeni sa ventilatorom oko 15-20 minuta.

    18 min

Šiljati kupus (onaj izduženi, zašiljen na vrhu, lakši i slađi od običnog belog) pečen u rerni je jedno od onih jela koja deluju kao prilog, a zapravo mogu da pojedu glavno jelo za doručak ako ih čovek ne gleda strogo. Ceo mehanizam je jednostavan: oštra vatra odozgo i odozdo suši i karamelizuje spoljne listove, dok unutrašnjost ostaje vlažna i mekana jer je kupus sam po sebi devedeset posto voda. Uspeh ili neuspeh zavisi od jedne jedine stvari - koliko je kontakt kupusa sa vrelim vazduhom rerne dobar po celoj površini, a ne od toga da li ste tačno ispratili osamnaesti minut na časovniku.

Zato se kupus seče na četvrtine, a ne na manje komade - veća ravna površina znači da puter i sir imaju gde da se zadrže i karamelizuju, a ne da se cede na dno posude. List je taj koji nosi ukus; koren drži list da se ne raspadne. Sitniji komadi bi se osušili pre nego što bi sredina omekšala, a to je mana koju ovde lako napravite ako pohitate sa sečenjem.

Parmezan ovde nije ukras nego katalizator - njegova mast i so na visokoj temperaturi brže postižu smeđu koricu nego sam kupus, pa služi kao vodič koji pokazuje rerni gde da radi najjače. Majčina dušica dodata pre pečenja pušta eterična ulja polako, na suvoj vrućini, drugačije nego kad se baci u vrelo ulje na tiganju - blaže i duže.

Rerna na 175 stepeni sa ventilatorom - to je temperatura kod koje se šećeri u kupusu karamelizuju pre nego što se vlakna raspadnu u kašu. Ventilator ovde nije hir, nego radnik: kruži vazduh oko svake četvrtine ravnomerno, pa nema potrebe da okrećete komade na pola pečenja, kao što biste morali u rerni bez ventilatora gde se grejanje radi uglavnom odozdo. Ko nema rernu sa ventilatorom, neka doda desetak minuta i jednom okrene kupus rukom ili kašikom, inače će donja strana pocrneti dok gornja ostane bleda.

Znak gotovosti nije brojač nego nož ili viljuška - ubodete kroz najdeblji deo korena na dnu četvrtine, i ako prođe skoro bez otpora, a listovi su na ivicama tamni, zlatno-smeđi, gotovo je. Ako viljuška naiđe na čvrst otpor u sredini, a ivice su već pougljenisane, znači da je vatra bila prejaka za debljinu komada koji ste isekli - sledeći put sitnije sečenje ili niža temperatura.

Puter se topi pre mazanja iz praktičnog razloga: hladan puter se ne razliva ravnomerno po hrapavoj površini lista, nego ostaje u grudvicama koje izgore na jednom mestu dok ostatak ostane suv. Ko nema puter, maslinovo ulje radi istu fizičku funkciju - prenosi toplotu ravnomerno i sprečava da se list osuši pre nego što omekša - samo bez onog mlečnog ukusa koji puter donosi uz parmezan.

So u pahuljicama se stavlja na kraju, pre pečenja, a ne u testo ili u vodu za kuvanje, iz prostog razloga što je ne kuvate - pečete suvom vrućinom, pa so ostaje tamo gde je padne i radi svoj posao na površini, izvlačeći vlagu napolje i pomažući koricu. Sitna kuhinjska so bi se prebrzo rastvorila u puteru i izgubila onaj hrskav ujed koji pahuljice daju.

Neki misle da kupus pre pečenja treba prokuvati da omekša, pa tek onda u rernu da se zapeče korica. Ne, jer time gubite baš ono što rerna najbolje radi - sušenje spoljašnjosti dok vlaga iznutra sama radi posao kuvanja. Prokuvan kupus u rerni samo omekša još više i raspadne se, a nemate onu kontrolisanu razliku između hrskavog ruba i mekane sredine koja čini ovo jelo zanimljivim.

Za četvoro ljudi jedna glavica je dovoljna kao prilog - računajte po jednu četvrtinu po osobi, mada će neko sigurno posegnuti za drugom ako su ivice dobro zapečene. Strpljenje ovde znači da ne otvarate rernu svakih pet minuta da proverite - svaki put kad otvorite vrata, gubite toplotu i produžavate vreme, a kupus unutra se hladi i ponovo zagreva umesto da ravnomerno peče.

Prijavi ovaj recept hello@fridge.menu