Kozje meso

Kozje meso potječe od koze i ima karakterističnu aromu. Priprema se najčešće tako da se dugo krčka ili peče u pećnici, često uz dodatak začina i povrća. Pri odabiru svježeg kozjeg mesa boja treba biti ujednačena, a miris svjež i blag, bez ikakvog kiselog ili neugodnog zadaha koji upućuje na kvarenje. Mast, ako je prisutna, treba biti bijele boje i čvrste konzistencije. Meso se čuva u hladnjaku, u zatvorenoj posudi ili omotano folijom, a za dulje čuvanje prikladno je zamrzavanje. U kuhinji se kozje meso najčešće koristi za pripremu gulaša, pečenja i jela s povrćem, pri čemu sporo kuhanje omogućuje da se vezivno tkivo postupno razgrađuje i meso postaje mekano. Prema nutritivnom sastavu, 100 grama sirovog kozjeg mesa sadrži 109 kilokalorija, 20,6 grama bjelančevina, 2,31 grama masti i nimalo ugljikohidrata, čime se svrstava u nemasne i proteinski bogate vrste mesa. Česta zabluda jest da se kozje meso uvijek mora pripremati isključivo dugim krčkanjem, bez obzira na komad. Pojedini dijelovi, primjerice odresci ili kotleti, sadrže manje vezivnog tkiva, pa se mogu pripremati i kraćim postupcima poput pečenja na žaru.