Banana za kuhanje

Banana za kuhanje je plod srodan običnoj banani, ali je gušće i tvrđe strukture te je u sirovom stanju znatno manje slatka. Za razliku od desertne banane, priprema se toplinskom obradom – prženjem, kuhanjem ili pečenjem – prije posluživanja; sirovo meso ploda je tvrdo i škrobasto, nimalo slično mekanoj i slatkoj desertnoj banani. Zelena kora ukazuje na manje zreo plod čvršće i škrobnije pulpe, dok tamnija, mrljava kora najčešće znači da je plod zreliji i slađi. Pri odabiru valja izbjegavati plodove s vlažnim, mekim mrljama, plijesni ili kiselim, fermentiranim mirisom, jer takvi znakovi upućuju na kvarenje. Čuva se na suhom i hladnom mjestu, izvan hladnjaka dok ne dozrije, a nakon rezanja brzo tamni na zraku, slično kao obična banana. U kuhinji se koristi kao prilog ili sastojak glavnih jela, najčešće narezana na kriške i pržena, ili kuhana u juhama i varivima; dok je zelena, zadržava čvrstu strukturu i nakon kuhanja, a u zrelom stanju meso postaje mekano, pa se gotovost provjerava probadanjem vilicom. Čest je pogrešan dojam da je riječ samo o nezreloj banani koja se jednako jede sirova. Razlika je u sorti i sastavu plodova, zbog čega je njezino meso tvrđe i manje slatko, pa je priprema toplinom uobičajen način njezine konzumacije.