AI fotografijaTuna sa krompirom i lukom
Tuna pečena u rerni sa krompirom, lukom, pomorandžom i belim vinom.
Oznake se automatski određuju na osnovu sastojaka i mogu biti netačne. Proverite deklaraciju na pakovanju ako vam je to važno.
Sastojci

- 500 g Tuna
- 400 g Krompir
- 1 kom crni luk
- 2 kom Pomorandža
- 250 ml belo vino
- Origano po ukusu
- Maslinovo ulje po ukusu
- So po ukusu
- Crni biber po ukusu
Koraci
Krompir oguliti, oprati, osušiti i iseći na tanke kolutove.
Krompir staviti u lonac sa hladnom vodom i kuvati.
5 minPažljivo ocediti krompir u cediljci, isprati hladnom vodom da se oslobodi škroba, i preliti sa 4 kašike maslinovog ulja.
Luk oljuštiti i iseći na tanke kolutove.
Luk krčkati na tiganju sa maslinovim uljem, vodom, solju, biberom i origanom.
10 minOstaviti luk da se ohladi.
Tunu marinirati u soku od pomorandže.
30 minOcediti tečnost sa tune.
Lim obložiti papirom za pečenje, položiti komade tune, posoliti i pobiberiti.
Prekriti tunu krčkanim lukom i krompirom, preliti vinom i maslinovim uljem.
Peći na temperaturi od 200 stepeni.
25 min
Ovo je jelo gde tuna, krompir i luk zapravo rade tri različita posla pre nego što se sretnu u rerni, pa se tek tamo venčaju. Nije riba koja se samo baci na tiganj - ovde se svaki sastojak priprema posebno, upola, a onda pečenje završava ono što smo kod svakog od njih započeli. Zato ovo nije brzo jelo, iako ga neko može ovako nazvati - četrdeset minuta rada po fazama je realno, i to je dole, ne gore.
Hoće li uspeti zavisi najviše od tune i krompira, i to iz suprotnih razloga. Tuna se u rerni suši brzo, jer je to meso bez masti kao kod svinjetine, nema šta da je štiti dok voda isparava - i tu marinada u pomorandži i vino u limu nisu ukras, to je odbrana od isušivanja. Krompir, s druge strane, mora da bude napola gotov pre rerne, inače ostane tvrd u sredini dok se tuna gore već osušila čekajući ga.
Luk se krčka odvojeno jer njegov zadatak nije da bude krompir ili tuna, već slatka, mekana podloga koja prekriva tunu i čuva je od direktne vreline rerne - to je druga linija odbrane, pored marinade. Ako ovo preskočiš i baciš sirov luk, dobićeš ljutinu i sirovinu tamo gde treba nežnost.
Tuna - tražiš komade koji su ravnomerno debeli, da se ne bi jedan kraj osušio dok drugi još nije gotov. Sveža je bolja, ali i smrznuta dobro radi ovde jer je marinada i tako zadužena da vrati vlagu. Ako nemaš tunu, kriterijum za zamenu je riba koja podnosi pečenje bez da se raspadne - losos radi po istom principu, iako je mnogo masniji pa mu treba manje odbrane od suvoće.
Krompir se kuva pet minuta u hladnoj vodi koja počinje da vri - to nije nasumičan broj, to je napola skuvan krompir, savitljiv ali ne mek. Ispiranje škroba hladnom vodom nakon cediljke sprečava da kolutovi slepe u lepljivu masu kad ih kasnije slažeš po tuni - manu koju bi dobio ne zbog krompira samog, nego zbog škroba koji ostaje na površini ako ga ne skineš. Zamena je bilo koji krompir koji drži oblik u kolutovima, znači ne previše brašnjav.
Luk se krčka na vatri gde voda u tiganju polako isparava dok se luk omekšava - znak da je gotov nije boja, jer ovde ne tražimo karamelizaciju kao kod čorbe, već mekoću, luk koji se savija pod kašikom umesto da pucketa. Crni luk je standard, ali kriterijum za zamenu je bilo koji luk koji pusti dovoljno sopstvene vode da se sam krčka bez da zagori.
Pomorandža radi dva posla - sok marinira tunu i razbija njenu zbijenost kiselinom, a to je mehanizam koji sprečava da riba ispadne suva i žilava čak i kad je malo pretečeš u rerni. Trideset minuta marinacije je donja granica, ne gornja - duže ne kvari, ribe se ovde ne "prekuvaju" u limunskom ili pomorandžinom soku kao kod ceviche, ali kraće od toga kiselina nema vremena da uđe u meso.
Belo vino u limu za pečenje stvara paru dok se grije, i ta para je treći sloj zaštite tune od isušivanja - zato se preliva baš pre rerne, ne ranije, da ne izgubi alkohol i kiselost dok čeka. Ako nemaš belo vino, kriterijum je tečnost sa kiselinom koja može da ispari i stvori vlažnu atmosferu u limu - malo vode sa kašičicom sirćeta radi slično, samo manje elegantno.
Rerna na 200 stepeni je dovoljno vruća da krompir završi kuvanje i da luk malo porumeni na vrhu, dok je dvadesetpet minuta donja granica - znak gotovosti je da krompir na vrhu ima trag boje, a tuna kad je probodeš viljuškom popusti lako, ne pruža otpor kao sirovo meso. Neki kažu da riba u rerni mora kraće da stoji nego meso jer je "delikatna" - tačno je samo pola, delikatna je zbog nedostatka masti, ne zbog neke magične osetljivosti, i upravo zato ovde imamo tri odvojene odbrane od suvoće, da bi dvadesetpet minuta bilo dovoljno bez brige.
Za četvoro ljudi ovo je dobra mera za glavno jelo sa salatom pored, bez dodatnog hleba ako imaš krompir u jelu - mada u srpskoj kuhinji hleb teško da izostaje sa stola, i to je u redu, samo nije neophodno.
·