AI fotografijaFrittata s ljubičastim lukom
Jednostavna frittata s karameliziranim ljubičastim lukom, parmezanom i mozzarellom.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 5 kom Ljubičasti luk
- 100 g Parmezan
- 1 kom Mozzarella
- 1 kom Jaja
- 1 kom Žumanjak
- Biljno ulje po ukusu
- Sol po ukusu
- Crni papar po ukusu
- Muškatni oraščić po ukusu
- Prezle po ukusu
Koraci
Narežite ljubičasti luk na krupnije komade. Ulijte ulje na tavu.
Pirjajte luk dok ne omekša i dobije zlatnu boju.
Ostavite luk da se ohladi, zatim ga prebacite u zdjelu i pomiješajte s jajem, žumanjkom, mozzarellom, parmezanom, muškatnim oraščićem, solju i crnim paprom.
Namastite tavu uljem, pospite prezlama i ulijte smjesu od jaja i luka.
Pecite nekoliko minuta, a zatim okrenite na drugu stranu.
Frittata nije omlet koji se boji vatre, nego jaje koje se polako zgrušava zajedno s lukom koji je već svoj posao odradio. Cijela stvar stoji na jednom pitanju: je li luk omekšao i oslobodio slast prije nego što jaje uopće dođe u tavu? Ako jest, frittata je gotova stvar. Ako nije, dobijete sirov luk zarobljen u gumenom jajetu, i tu nema peke koja to popravi.
Pet glavica ljubičastog luka na jedno-dva jaja zvuči puno, ali luk se kuhanjem skupi na trećinu volumena i izgubi oštrinu, ostane samo slatkoća. Ljubičasti luk ovdje nije ukras nego glavni sastojak, jaje ga samo drži na okupu.
Ovo je jelo za četiri osobe kao dio ručka, uz juhu kako već ide, ne kao glavna količina hrane na stolu. Peče se brzo, dvadesetak minuta, pa je dobar izbor kad nedjeljno pečenje traje predugo, a nešto toplo na stolu treba prije njega ili kao lagana zamjena.
Luk se reže na krupnije komade, ne na sitno, jer sitno sjeckan luk na vrućem ulju izgubi vlagu prije nego omekša i samo se osuši. Krupniji komad ima vremena pustiti sok, sok se pretvori u paru, para omekša vlakna iznutra. Ulje nek' prekrije dno tave, luk nek' leži u jednom sloju koliko ide — ako je nagomilan, pari se umjesto da se pirja, i dobijete bljutav rezultat.
Vatra je ovdje srednja, dovoljna da luk pišti i pjeni na rubovima, ali ne toliko jaka da porumeni za pet minuta. Luk prelazi kroz prozirno, zatim kroz zlatno, i tek kad dotakne rub riđeg — kad miris postane sladak, gotovo karameliziran — gotov je. To je deset do petnaest minuta na običnom kućnom štednjaku, ali gledajte boju, ne sat.
Neki kažu da luk treba staviti sirov u smjesu i sve zajedno peći. Ne, jer sirov luk otpušta vodu tijekom pečenja, voda razvodnjava jaje, jaje se ne zgusne kako treba i frittata ostane mlohava u sredini. Luk se prvo mora riješiti te vode na tavi, gdje voda isparava slobodno, a ne zarobljena ispod jajeta.
Jaje i žumanjak drže smjesu, mozzarella daje vlagu i elastičnost dok se topi, parmezan daje slanost i onu koru koja se stvori na dnu. Ako nemate mozzarellu, uzmite bilo koji sir koji se mekše topi i ne pušta puno vode — kriterij je topljivost bez curenja, ne marka sira. Parmezan zamijenite tvrdim starim sirom, kriterij je da je suh i slan, ne da je baš talijanski.
Prezle na namašćenoj tavi nisu ukras, nego brana da se frittata ne zalijepi kad je dođe vrijeme okrenuti. Bez njih, dno će se poderati čim pokušate okrenuti smjesu, i cijela stvar se raspadne na pola puta.
Pečenje ide sporo, na vatri koja drži smjesu da se polako zgrušava od ruba prema sredini — kad rub digne i više se ne pomiče kad protresete tavu, a sredina još malo drhti, vrijeme je za okret. Okrenite kad se donja strana odvoji sama od sebe, ne silom, to je znak da je kora gotova. Strpljenje je ovdje sastojak kao i jaje — na jakoj vatri dobijete zagoreno dno i sirovu sredinu, a to se ne popravlja produženim pečenjem, nego se popravlja nižom vatrom od samog početka.