AI fotografijaPita od krušaka bez maslaca
Jednostavna pita od krušaka bez maslaca, pečena u kalupu promjera 24 cm.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci

- 700-800 g Kruška
- 150 g Šećer
- 120 ml Mlijeko toplo
- 3 kom Jaja
- 200 g Brašno
- 16 g Prašak za pecivo
- 1 kom Limunova korica
- 1 žličica Cimet
- Šećer u prahu po želji
Koraci
Oguliti kruške, prerezati na pola i ukloniti sredinu; dio narezati na kockice, a ostatak na tanke ploške.
U zdjeli umutiti jaja sa šećerom mikserom ili ručno dok smjesa ne postane pjenasta i zračna.
Dodati limunovu koricu, a zatim prosijano brašno, prašak za pecivo i cimet.
Uliti toplo mlijeko i promiješati do glatke smjese.
Dodati kruške narezane na kockice, nježno promiješati i preliti tijesto u kalup promjera 24 cm.
Izravnati površinu tijesta, po vrhu posložiti tanke ploške kruške u obliku zraka i posipati šećerom.
Peći u pećnici zagrijanoj na 180 °C.
30 minProvjeriti gotovost drvenom čačkalicom; ako izlazi suha, isključiti pećnicu i ostaviti pitu da se ohladi.
Prije serviranja posipati pitu šećerom u prahu po želji.
Ovo je obična kućna biskvit-pita, samo što maslac ne radi ništa pa ga nema. Mast koja bi inače omekšala teksturu zamijenjena je toplim mlijekom i sokom kruške koja puca u pećnici — i to je cijela filozofija ovog recepta. Nedjeljom kad se peče, kruška je tu umjesto maslaca iz jednog praktičnog razloga: lakše je kupiti kilu krušaka nego imati maslac na sobnoj temperaturi spreman za mućenje, a biskvit tijesto ni ne traži mast da bi se digao.
Hoće li uspjeti ovisi o dvije stvari, i obje se vide očima, ne satom. Prva: jaja i šećer moraju narasti u pjenu, svjetliju i trostruko veću od početne mase — to je zrak koji će dignuti pitu, jer prašak za pecivo sam to ne može. Druga: čačkalica na kraju. Pećnice kod kuće lažu o temperaturi do 20 stupnjeva u svakom smjeru, pa 30 minuta nije obećanje nego donja granica ispod koje ni ne gledaš u pitu.
Neki kažu da bez maslaca kolač ispadne suh i bezukusan. Ne, jer maslac u ovom tipu tijesta uglavnom daje miris i malo vlage koju ovdje već daje toplo mlijeko, a sočnost dolazi od kruške koja se u pećnici otvara i pušta sok u tijesto oko sebe. Problem nastaje samo ako uzmeš krušku koja je još kamena — ta ne pušta ništa i tijesto oko nje ostane suho dok vrh zagori.
Kruška je ovdje i voće i mast u jednom. Trebaš 700-800 grama, što je za kalup od 24 cm i osam ljudi točno dovoljno da dio ode u kockice unutar tijesta, a dio na tanke ploške za ukras. Kriterij pri biranju: kruška mora malo odati pod prstom kod peteljke, ne smije biti tvrda kao jabuka. Ako je prekruta, pusti je dan-dva na pultu — vrijeme ovdje nije gubljenje nego sastojak, isto kao sol u kruhu. Williams ili konferans rade dobro jer imaju dovoljno soka; nešto tvrđe vrste kao Packham traže taj dan čekanja prije rezanja.
Šećer radi dva posla, ne jedan: slatko je sporedno, glavno je što dok ga mutiš s jajima stvara mrežicu koja drži zrak. Zato ide prije brašna, ne poslije — kad bi brašno ušlo prvo, zrak bi se izgubio prije nego nastane. 150 grama je mjera za slatkoću tijesta; kruške na vrhu nose svoj dodatni šećer pa je ravnoteža već uračunata.
Toplo mlijeko nije stilska odluka. Topla tekućina razrjeđuje tijesto odmah i ravnomjerno, hladna bi se stisnula oko mrvica brašna i napravila grudice koje bi onda morao razbijati mućenjem — a svako dodatno mućenje gubi zrak iz prve faze. Ako nemaš mlijeko, zamjena ide po kriteriju "topla tekućina s malo masti", pa odgovara i topla biljna mliječna alternativa ili voda s kapljicom ulja.
Brašno i prašak za pecivo prosijavaš zajedno iz razloga koji nema veze s mitom o "lakšem tijestu" — prosijavanje samo razbije grudice praška za pecivo da se ne nađeš s jednom mrljom koja je sve podigla, a ostatak kolača ostao ravan. 16 grama na 200 grama brašna je dosta jak omjer, baš zato jer vlažna kruška u tijestu dodatno otežava smjesu i treba jači poticaj da se podigne.
Limunova korica i cimet nisu ukras nego protuotrov mirisu sirovog brašna i vlažne kruške koji bi inače prevladao. Ne treba ih više od navedenog — ovo je pita, ne kolač s korom cimeta, i previše korice donosi gorčinu iz bijele kožice ispod koju lako ogrebeš ako žuriš s ribežom.
Slaganje ploški kruške u obliku zraka na vrhu ima praktičnu svrhu, ne estetsku: tanke ploške leže ravno i ne tonu, kockice unutra su dovoljno teške da potonu u tijesto i ne izgore, a to raspoređivanje mase sprječava da jedan dio pite ostane sirov dok drugi zagori. Šećer posut po vrhu prije pečenja karamelizira baš taj gornji sloj krušaka i to je razlika između "lijepo zlatno" i "blijedo i mlako" na kraju pečenja.
·