AI fotografijaČambela od samo bjelanjaka
Lagana, mekana čambela napravljena isključivo od bjelanjaka, savršena uz popodnevnu kavu.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 100 g Brašno
- 50 g Krumpirov škrob
- 200 g Šećer
- 125 g Biljno ulje
- 250 g Bjelanjci
- 1 kom Korica limuna
- 16 g Prašak za pecivo
- Šećer u prahu po želji
Koraci
Umutimo bjelanjke u gustu pjenu pomoću miksera ili planetarnog miksera.
U drugoj zdjeli pomiješamo šećer, biljno ulje, brašno, krumpirov škrob, prašak za pecivo i koricu limuna, prosijavajući suhe sastojke.
Spojimo obje smjese, pažljivo miješajući pokretima odozdo prema gore.
Pripremimo kalup za kolač: silikonski kalup ne mažemo, aluminijski premažemo i pospemo brašnom, ili obložimo kalup navlaženim papirom za pečenje.
Ulijemo tijesto u kalup i pečemo na temperaturi od 180 stupnjeva oko 30 minuta.
30 minProvjerimo pečenost drvenim štapićem; ako je vlažan, ostavimo još nekoliko minuta u pećnici.
Nakon potpunog hlađenja poslužimo, posuvši šećerom u prahu.
Čambela od bjelanjaka je rodbina klasičnog biskvita, samo lakša i bjelja — jer u njoj nema žumanjaka koji bi je zamastili i zatamnili. To je kolač koji se oslanja isključivo na zrak utučen u bjelanjke i na prašak za pecivo. Dvije sile dižu tijesto, i obje moraju odraditi svoj posao, inače dobijete pljosnatu gumenu pogaču koju ćete krstiti "nije uspjelo" umjesto da shvatite zašto.
Hoće li uspjeti ovisi o jednoj jedinoj stvari: koliko je zraka ostalo u tijestu kad ga gurnete u pećnicu. Bjelanjci se tuku da naprave pjenu punu mjehurića, a onda vi tu pjenu spajate s teškom smjesom brašna i ulja. Svaki nagli pokret, svako kružno miješanje žlicom kao da miješate juhu, izbacuje taj zrak van. I onda vam ne pomaže ni prašak za pecivo, jer on samo širi mjehuriće koji već postoje — ne stvara ih iz ničega.
Neki kažu da je bjelanjčeva čambela "dijetalna" jer nema žumanjaka pa nema masnoće. Ne, jer u njoj je 125 grama ulja, to jest prilično masan kolač, samo masnoća ulazi kroz ulje umjesto kroz žumanjak. Razlika je u teksturi i boji, ne u kalorijama.
Nedjeljom kad se peče, ovo je kolač koji stigne i ispeći se i ohladiti dok vi jedete ručak s juhom i glavnim jelom — tako da poslužujete desert kad je kuća već mirna, a ne dok još zvecka pribor u kuhinji.
Bjelanjci su nosač čitave konstrukcije i njih tučete dok ne dobijete gustu, sjajnu pjenu koja stoji uspravno kad podignete metlicu — to je znak da ima dovoljno zraka. Hladni bjelanjci iz hladnjaka se bolje dižu nego mlaki, jer hladnoća usporava pucanje mjehurića dok ih mikser stvara. Ako nemate svježe bjelanjke, mogu poslužiti i pasterizirani iz tetrapaka, ali tučite ih duže i ne očekujte isti volumen.
Šećer u drugoj zdjeli nije tu samo za slatkoću. On upija vlagu i omekšava mrvicu, pa kolač ne bude suh i pjeskovit. Zamjena šećera kriterij je jednostavan: treba nešto što se otapa i veže vodu jednako dobro, pa sitniji šećer radi bolje od krupnog, a med ili sirup mijenjaju vlagu u receptu pa ih ne stavljajte naslijepo u istoj količini.
Brašno i krumpirov škrob zajedno daju strukturu koja je lakša od strukture samog brašna. Škrob razbija glutensku mrežu, pa kolač ne bude gumen nego mekan i rahli. Ako nemate krumpirov škrob, kukuruzni škrob radi istu stvar — kriterij je čisti škrob bez bjelančevina, ne bilo koji bijeli prah iz ormarića.
Biljno ulje, umjesto maslaca, daje vlagu koja ostaje tekuća i na sobnoj temperaturi, pa kolač ne otvrdne kad se ohladi, za razliku od kolača s maslacem koji zna postati tvrđi iz hladnjaka. Birajte ulje bez jakog mirisa — suncokretovo ili repičino — jer maslinovo ulje zna progovoriti svojim okusom tamo gdje mu nije mjesto.
Prašak za pecivo je druga sila dizanja, i on radi posao koji zrak iz bjelanjaka ne stigne: širi mjehuriće u pećnici kad se tijesto zagrije. Zato ga prosijavate ravnomjerno kroz suhe sastojke — gruda praška za pecivo znači da će jedan dio kolača skočiti, a drugi ostati nizak.
Kalup je ovdje tiha mana koja ruši više kolača nego loše mućenje. Namazani i pobrašnjeni aluminijski kalup pušta kolač da se odlijepi ravnomjerno; nenamazani silikonski radi isto jer mu je površina sama po sebi neljepljiva. Ako namažete silikonski kalup, stvorit ćete sloj masnoće na kojem se stvara tvrda, masna kora umjesto glatke površine — to je greška koju ljudi rade misleći da sigurnost znači više masnoće, a zapravo znači suprotno od onog što kalup treba.
I na kraju, strpljenje je sastojak koji se ne mjeri gramima. Čambela se mora potpuno ohladiti prije rezanja i posipanja šećerom u prahu, jer topli kolač je još uvijek vlažan iznutra i para koja izlazi napravit će mu meku, ljepljivu koru umjesto fine površine koja drži šećer u prahu kao snijeg, a ne kao sirup.