AI fotografijaSicilijanska pinjokata
Male kuglice tijesta pržene i umočene u med - jednostavan sicilijanski desert.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 3 kom Jaja
- 250 ml Mlijeko
- 40 g Šećer
- 1 žlica Suncokretovo ulje
- 1/2 kom Prašak za pecivo paketića
- Brašno po potrebi
- Suncokretovo ulje po potrebi, za prženje
- Med po ukusu
Koraci
Mikserom izmiksajte jaja sa šećerom do glatke smjese.
Dodajte mlijeko, prašak za pecivo i ulje te promiješajte.
Postupno dodavajte brašno umiješavajući tijesto dok ne postane dovoljno gusto.
Zagrijte suncokretovo ulje u loncu.
Čajnom žličicom uzimajte tijesto i pažljivo ga ubacujte u vruće ulje.
Pržite kuglice tijesta dok ne postanu zlatno smeđe.
Pržene kuglice stavite na papirnati ubrus da se ocijedi višak ulja.
U tavi otopite med, dodajte pržene kuglice tijesta i nježno promiješajte.
Poslužite na manjem tanjuru.
Pinjokata je sicilijanska sitnica za svečani stol - male prhke kuglice tijesta, pržene i onda okupane u medu. Zovu je i "pignolata" jer u originalu podsjeća na češer bora, ali kod kuće radimo pojednostavljenu verziju bez orašastog slaganja, samo kuglice u sirupu. Jelo je zapravo rodbina naših uštipaka i fritula - ista logika, drugi završetak.
Hoće li uspjeti ovisi o dvije stvari, i obje su fizika, ne sreća. Prva je gustoća tijesta - mora biti takvo da žlicom možete oblikovati kuglicu koja ne otječe, ali ni ne puca kad je bacite u ulje. Druga je temperatura ulja - ako je prehladno, kuglice upiju ulje kao spužva i ostanu teške; ako je prevruće, izvana pougljene prije nego se iznutra ispeku. Sve ostalo je tehnika koju savlada svatko tko jednom pogriješi i upamti zašto.
Med na kraju nije ukras nego lijepak i aroma u isto vrijeme - zagrijan postane tekuć kao sirup, kuglice se u njemu okupaju i stisnu jedna uz drugu. Posluži se hladno ili mlako, u malim porcijama, jer je slatko i gusto - nije to jelo za veliki tanjur poslije ručka s juhom, nego za kraj stola kad se već kava kuha.
Jaja ovdje rade dva posla - vežu tijesto i unose zrak dok ih mikserom tučete sa šećerom. Gledajte boju i gustoću: smjesa treba posvijetliti i zadebljati, kao da ste napravili rijetki biskvit. Ako mikserom samo "promiješate" umjesto da stvarno izmiksate, tijesto će biti teško i kuglice se neće lijepo napuhati u ulju - to je prava mana koju ljudi onda krivo pripisuju brašnu ili prašku za pecivo.
Mlijeko razrjeđuje smjesu i daje vlagu koju brašno treba da se poveže bez da tijesto postane gumeno. Suncokretovo ulje u tijestu je masnoća koja omekšava strukturu - bez nje bi kuglice bile tvrđe, skoro kao kruh. Nemate suncokretovo? Bilo koje neutralno biljno ulje radi isti posao, kriterij je da nema jak miris koji će se osjetiti u gotovom slatkišu.
Prašak za pecivo je kemijski kvasac - u vrućem ulju oslobađa plin trenutno i kuglice se napuhnu dok se korica stvara. Pola paketića na ovu količinu je dovoljno jer je tijesto i onako malo, ne treba vam balon nego lagana kuglica.
Brašno dodajete "po potrebi" i to je jedino pošteno uputstvo koje postoji, jer brašno upija vlagu različito ovisno o vlažnosti zraka i samom brašnu. Kriterij je jednostavan: tijesto mora biti gušće od palačinskog, ali rjeđe od kruha - gusto poput tijesta za uštipke, takvo da žlica ostavi trag koji se sporo zatvara. Netko misli da treba izmjeriti gramažu do grama - ne treba, jer ta gramaža ovisi o jajima koja nikad nisu identična.
Ulje za prženje zagrijavajte dok se oko umočenog drvenog štapića ili komadića tijesta ne pojave sitni mjehurići odmah - to je znak da je spremno, obično oko 170-180°C ako imate termometar, ali znak je pouzdaniji od brojke jer svaki štednjak laže na svoj način. Kuglice ubacujte u manjim serijama - ako ih nabacate previše odjednom, temperatura ulja padne i vraćate se na prvi problem, upijanje masnoće.
Gotovost kuglica ne mjerite satom nego bojom - prelaze iz blijedo žute u zlatno smeđu, i tu stanete, jer korica dalje tamni brzo i gorčina dolazi u sekundama. Nakon toga papirnati ubrus nije kozmetika, nego stvarno uklanjanje viška ulja koje bi inače u mediu stvorilo masnu, a ne sjajnu teksturu.
Med zagrijavate u tavi dok ne postane tekuć i lagano se zapjeni po rubovima - tada kuglice ubacite i nježno protresite tavu, ne miješajte žlicom jer ćete ih zgnječiti. Strpljenje je ovdje sastojak baš kao brašno: ako požurite zagrijavanje ulja ili prženje, jedete polusirovu sredinu umotanu u lijepu koricu, a to nitko ne popravi medom na kraju.