AI fotografijaKolač s cvjetovima bazge
Nježan kolač s cvjetovima bazge, rikotom i bijelom čokoladom, posut šećerom u prahu.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 7 kom Cvjetovi bazge
- 200 g Smeđi šećer
- 3 kom Jaja
- 250 g Rikota
- 150 g Brašno prosijano
- 50 g Krumpirov škrob prosijan
- 100 g Bijela čokolada narezana na komadiće
- 50 g Grožđice
- 0.5 kom Grand Marnier pola čašice
- prstohvat Sol
- 16 g Prašak za pecivo
- Šećer u prahu po želji
- Maslac za podmazivanje kalupa
- Brašno za posipanje kalupa
Koraci
Zagrijte pećnicu na 175 °C. Grožđice namočite u pola čašice Grand Marniera.
Odvojite žumanjke od bjelanjaka. Žumanjke mutite sa smeđim šećerom dok masa ne postane svijetla i pjenasta.
Dodajte rikotu, prosijano brašno i krumpirov škrob, narezanu bijelu čokoladu, prašak za pecivo i prstohvat soli. Promiješajte.
Uzmite cvjetove bazge, otkinite stabljike i grančice te dodajte u tijesto.
Ocijedite grožđice od Grand Marniera, uvaljajte ih u brašno i dodajte u tijesto.
Mutite bjelanjke do guste pjene i pažljivo ih umiješajte u tijesto.
Tijesto izlijte u kalup promjera 24 cm, premazan maslacem, i pecite na 175 °C.
45 minOstavite kolač da se ohladi, a prije posluživanja pospite šećerom u prahu.
Ovo je obiteljski kolač iz onog razdoblja kad bazga cvjeta, negdje u svibnju, pa ga nema smisla tražiti preko cijele godine – sastojak je sezonski, i to je upravo njegov šarm. Rikota u tijestu nije tu zbog mode, nego zbog vlage: zamjenjuje dio masti i daje gustinu bez da kolač bude težak, a bjelanjci umiješani na kraju daju mu zrak da ne padne u sebe kao vlažna cigla.
Hoće li uspjeti ovisi o tri stvari: koliko ste nježno umiješali bjelanjke, je li pećnica stvarno na 175 °C a ne na onoj temperaturi koju vam kazaljka obećava, i jeste li kolaču dali vremena da se skuha do kraja bez da gornja kora pregori. Ovo nije kolač koji se kažnjava brzinom – strpljenje je sastojak kao i brašno, i ako ga preskočite, dobijete sirovo dno i zagoreni vrh.
Neki kažu da bjelanjke treba umiješati naglo, "da se ne slegnu". Ne, upravo obrnuto – naglo miješanje istiskuje zrak koji ste upravo mučenjem unijeli, i kolač ostaje nizak i gust. Umiješajte ih polako, lopaticom, od dna prema gore, i pustite da se vide bijele mrvice u tijestu – to je znak da ste dobro radili.
Cvjetovi bazge daju miris i gorko-cvjetnu notu koju ništa drugo ne nadomješta pošteno – ako ih nemate, kolač je i dalje dobar, samo drugačiji, obična rikota-torta. Otkidate cvjetiće sa stabljike jer stabljika je gorka na pogrešan način, ne na onaj fin.
Smeđi šećer mutite sa žumanjcima dok masa ne posvijetli i napuni se mjehurićima zraka – to je vizualni znak da je šećer otopio dovoljno vlage iz žumanjaka i da je unesen zrak koji će kolaču dati laganu strukturu. Bijeli šećer bi poslužio isto u smislu strukture, ali smeđi donosi karamelnu dubinu koju bijeli nema.
Rikota treba biti čvrsta, ocijeđena, ne vodenasta – ako je vodenasta, tijesto će biti rijetko i kolač će se duže peći a sredina ostati gnjecava. Ako nemate rikotu, mascarpone ili gusti svježi sir mogu poslužiti, ali gledajte isti kriterij: gust, ne curi kad ga okrenete na žlici.
Brašno i krumpirov škrob prosijavate ne iz praznovjerja, nego da razbijete grudice i unesete zrak prije nego ih spojite s vlažnom masom – inače ćete imati bijele mrvice brašna u gotovom kolaču. Škrob čini mrvicu finijom, manje elastičnom; ako ga nemate, dodajte isto toliko brašna, kolač će biti malo gušći, ali neće propasti.
Bijela čokolada se topi od toplote same mase dok se peče i ostavlja džepove slatkoće – rezana na komadiće, ne nariban prah, jer prah bi se izgubio u tijestu bez traga. Grožđice natapate u Grand Marnieru da upiju vlagu i alkohol pa ne isušuju kolač izvlačeći vlagu iz okoline – uvaljane u brašno se ne će sve skupiti na dnu kalupa dok se peče, nego ostanu raspoređene.
Kalup od 24 cm podmazan maslacem i po želji pobrašnjen jer maslac sam zna zagorjeti na mjestima dodira s metalom – brašno čini tanki sloj koji se odvaja i olakša izvlačenje. Pečete na 175 °C, a 45 minuta je donja granica: pravi znak gotovosti je da čačkalica ili tanak nožić izađe suh iz sredine, i da vrh kolača poprimi ravnomjerno zlatno-riđu boju, ne svijetlu žutu. Ako vam pećnica peče neravnomjerno, što je kod kućnih štednjaka često, okrenite kalup na pola vremena pečenja da izbjegnete jednostrano zagorijevanje.
Autoritet za ovaj točan recept nemam iz vlastite kuhinje – bazgu sam kuhao u drugim jelima, ne u ovom konkretnom kolaču, pa vam prenosim mehanizam kako proizlazi iz sastojaka i fizike pečenja, a ne iz osobnog iskustva s ovom točnom kombinacijom. Ono što mogu reći sa sigurnošću: hladite kolač u kalupu bar desetak minuta prije vađenja, jer vruća struktura je još nježna i lako se slomi, a šećer u prahu posipajte tek na kraju, kad je kolač posve ohlađen – vrući će šećer upiti vlagu i pretvoriti se u mrlje umjesto u lijep bijeli sloj.