AI fotografijaBezglutenska pita s malinovim džemom
Bezglutenska pita s hrskavim tijestom i slatkim malinovim džemom, savršena za nedjeljno pečenje.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 200 g Rižino brašno
- 50 g Krumpirov škrob
- 150 g Šećer
- 1 kom Jaja
- 150 g Maslac hladan
- 8 g Prašak za pecivo
- 1/2 kom Limunova korica
- 450 g Malinov džem
Koraci
U velikoj zdjeli pomiješajte rižino brašno i krumpirov škrob, dodajte jaje, šećer, prašak za pecivo i limunovu koricu.
Dodajte hladan maslac narezan na kockice i rukama umijesite tijesto u zdjeli.
Prebacite tijesto na površinu posipanu brašnom i energično mijesite dok ne dobijete glatku, homogenu kuglu.
Umotajte tijesto u prozirnu foliju i stavite u hladnjak da odstoji najmanje 1 sat.
60 minRazvaljajte tijesto oklagijom na debljinu 4-5 mm.
Prebacite tijesto u kalup promjera 22 cm, namazan maslacem i posipan rižinim brašnom, pritisnite uz rubove.
Izbockajte dno vilicom i napunite pitu malinovim džemom.
Razvaljajte ostatak tijesta i izrežite oblike za ukrašavanje vrha pite.
Pecite pitu u pećnici zagrijanoj na 180 stupnjeva oko 30 minuta.
30 minOstavite pitu da se potpuno ohladi prije posluživanja.
Ovo je masna pjeskovita pita, ono što Talijani zovu crostata, samo mi je radimo bez glutena. Za šest ljudi dovoljan je kalup od 22 cm, i to je pita za nedjeljno pečenje, ne za brzinu nakon posla.
Hoće li uspjeti ovisi o jednoj stvari, a ta stvar je temperatura maslaca, ne pećnice. Maslac mora biti hladan do zadnjeg trenutka, jer ovo nije tijesto koje diže kvasac ni zrak, nego mrvičasto tijesto koje drži oblik samo zato što su kockice masti ostale kockice, a ne postale ulje razliveno po brašnu. Čim maslac omekša u rukama, tijesto prestaje biti pjeskovito i postaje gumeno, i nikakva pećnica to kasnije ne popravi.
Druga stvar o kojoj sve ovisi je zašto baš rižino brašno i krumpirov škrob zajedno, a ne samo jedno od njih. Gluten u pšenici je ono što normalno drži tijesto elastičnim, povezuje ga u mrežu. Bez glutena nemate tu mrežu, pa škrob preuzima dio posla da veže, a rižino brašno daje strukturu i lom. Jedno bez drugog, i dobijete ili pijesak koji se raspada ili gumu koja se ne lomi.
Ne obećavam vam ništa uzvišeno, samo kažem: ovo je jednostavna pita, poštena, i uspijeva kad poštujete hladno i poštujete vrijeme odmaranja. Strpljenje je sastojak koliko i brašno, možda i više.
Rižino brašno nosi okus i strukturu, ono je glavnina tijesta i zato ga ima najviše. Ne pokušavajte ga zamijeniti kukuruznim bez provjere, kukuruzno je teže i upija drugačije, pa bi vam tijesto moglo ispasti tvrđe. Ako nemate rižino, tražite bezglutensku smjesu "za pecivo" koja već ima omjer sličan ovome, a ne čisto jedno brašno.
Krumpirov škrob je taj koji veže mrvice u tijesto kad nema glutena da to radi. Zamjenjiv je kukuruznim škrobom po istom pravilu, škrob za škrob, u istoj količini, jer oba radi istu stvar, bubre kad upiju vlagu i stežu tijesto. Ne bih stavljao više od propisanih 50 g, jer prevelika količina škroba daje tijesto koje je lijepo dok je sirovo, a nakon pečenja postane kruto kao karton.
Jaje je ovdje vezivo i malo mekoće, ne mijenjate ga ničim u ovoj količini, jedno jaje na ovu masu brašna je upravo onoliko koliko treba da se mrvice slegnu u kuglu a ne u tvrdi kamen.
Maslac, rekao sam već, mora biti hladan, i to je razlog zašto ga sječete na kockice umjesto da ga omekšavate. Kockice hladnog maslaca u brašnu, kad ih pritisnete prstima, zapravo stvaraju tanke slojeve masti unutar tijesta, a ti slojevi su razlog zašto se pečeno tijesto lomi a ne žvače. Neki kažu da je bolje maslac rastopiti pa uliti, brže je i jednostavnije. Nije, jer rastopljen maslac se upije u brašno kao ulje u brašno za kruh i dobijete gusto, teško tijesto bez onog pjeskovitog loma koji ova pita treba imati.
Limunova korica nije ukras, ona siječe slatkoću šećera i džema, jer inače je ovo dosta sladak zalogaj. Ako nemate limun, naribajte malo korice naranče, radi istu stvar, samo blažim tonom.
Malinov džem je punilo, i ovdje birajte gušći džem, ne kompot. Ako je džem rijedak i vodenast, pita će se za vrijeme pečenja razliti prema rubovima i smočiti dno, i to je mana koja dolazi od krivog džema, ne od tijesta. Ako nemate malinov, bilo koji gust džem od bobičastog voća radi istu funkciju, ono bitno je gustina, ne okus voća.
Kad razvaljate tijesto, debljina od 4-5 mm nije hir, to je granica ispod koje tijesto puca prilikom prebacivanja u kalup, a iznad koje ostane debelo i tijesto ostane sirovo u sredini dok rub već potamni. Osjetite to kažiprstom, tanko kao da povlačite kroz tijesto blagi otisak, ne drhti i ne puca, to je prava debljina.
Hladnjak od sat vremena nije kazna, to je vrijeme da se maslac u tijestu ponovno stegne nakon mijesenja rukama, koje ga je neizbježno malo zagrijalo. Bez tog odmora tijesto se razvaljuje teško, lijepi se, i opet gubite onu pjeskovitost koju ste pazili od početka.
U pećnici na 180 stupnjeva pratite rub, ne sat. Kad rub tijesta i oblici na vrhu postanu zlatno-riđi, duboke boje poput meda koji je počeo tamniti, pita je gotova. Ako izvadite ranije, dno je sirovo i vlažno od džema; ako pretjerate, rub postaje tvrd i pretamljen, a to je gorčina koju ne želite u ovoj slatkoj stvari. Trideset minuta je samo donja granica, vaša pećnica i vaš kalup odlučuju hoće li trebati i deset minuta više.
Pita se mora potpuno ohladiti pre rezanja, i to iz praktičnog razloga: dok je toplo, džem je tekuć i razliva se pod nožem, a tijesto se lomi nepravilno. Ohlađeno, džem se stegne, tijesto se stabilizira, i rez izlazi čist.