AI fotografijaPita s patlidžanom
Slojevita pita s patlidžanom, sušenim rajčicama, crnim maslinama i sirom provolone, pečena u lisnatom tijestu.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 1 kom Lisnato tijesto bez kvasca
- 300 g Patlidžan
- 100 g Sušene rajčice
- 300 g Provolone
- 150 g Crne masline bez koštica
- Sol po želji
- Crni papar po želji
- Parmezan po želji
Koraci
Razvaljajte lisnato tijesto u prethodno namašćenom kalupu promjera 26 cm i probušite površinu vilicom.
Operite patlidžane, ogulite ih i narežite na jako tanke kriške.
Slažite slojeve pite: pola patlidžana, sol i papar, pola sušenih rajčica i maslina.
Dodajte pola provolonea narezanog na kriške.
Ponovite sve slojeve s ostatkom sastojaka: patlidžan, sol i papar, sušene rajčice, masline i provolone.
Završite slojem ribanog parmezana, zatvorite rubove pite i pecite na 175°C oko 35 minuta.
35 minGotovu pitu poslužite na stol.
Ovo je slana pita koja radi na principu sendviča zatvorenog u tijesto: dolje baza koja upija vlagu, u sredini punilo koje nosi okus, gore sir koji se zapeče u koricu. Patlidžan u tankim kriškama je ovdje voda na vagi - što tanje ga narežete, to brže otpusti vlagu i sklupča se, pa pita neće plivati. Ako su kriške deblje od par milimetara, patlidžan ostaje sirov iznutra dok se tijesto već zarumenilo - to je najčešći razlog da pita izgleda gotova izvana, a unutra je blatnjava.
Hoće li uspjeti ovisi o dvije stvari: koliko je tanko rezanje i koliko je vruća pećnica na početku. Na 175°C, u klasičnoj kućnoj pećnici bez pare, lisnato tijesto se peče odozdo-gore - dno mora stići "pucati" u listiće prije nego sir gore pougljeni. Zato kalup od 26 cm nije hir nego mjera: širi kalup znači tanji sloj punila, brže pečenje, manje rizika da dno ostane vlažno.
Neki kažu da patlidžan treba prije soliti i cijediti da pusti gorčinu, kao u stara vremena. Ne treba - današnje sorte patlidžana nemaju tu gorčinu koju su imale prije pedesetak godina, kad se taj trik ustalio. Danas to samo oduzima vrijeme bez stvarne koristi, osim ako imate baš stari, prezreli primjerak s krupnim sjemenkama.
Za šest osoba ova pita je glavno jelo, ne prilog - uz nju ide samo juha prije, kako je i red nedjeljom, i salata ako hoćete svježinu nasuprot slatkoći maslina i rajčica.
Lisnato tijesto bez kvasca ovdje je samo posuda, ne junak priče - kupujete ga gotovog jer domaće lisnato traži maslac, hladnoću i strpljenje kakvo nedjeljno pečenje rijetko dopušta. Bušenje vilicom nije kozmetika: para koja bi se inače nakupila ispod tijesta i podigla ga u mjehur sad ima kuda izaći, pa dno ostane ravno i hrskavo umjesto da se izvitopери.
Patlidžan je nosač teksture i najveći izvor vlage u pити. Birajte čvrst, sjajne kožice, težak za svoju veličinu - lagan patlidžan je spužvast iznutra i upija ulje bez potrebe, a ovdje ulja i nema u receptu, pa vam treba gust, mesnat primjerak. Ljuštenje nije estetika nego praktičnost: kožica se ne omekša dovoljno u 35 minuta pečenja i ostaje žilava među zalogajima.
Sušene rajčice nose kiselinu i slatkoću u koncentriranom obliku - to je protuteža masnom siru i blagom patlidžanu. Ako nemate sušene rajčice, kriterij za zamjenu je: nešto kiselo-slatko i koncentrirano, bez puno dodatne vlage. Konzervirane rajčice ne rade posao jer unose vodu koju pita ne treba.
Provolone je ovdje sir koji se topi u niti, drži slojeve zajedno kad režete pitu. Kriterij zamjene: polutvrdi sir koji se dobro topi, a da ne pusti previše masnoće - mozzarella bi funkcionirala teksturom, ali pusti više vode pa dno rizira omekšati. Parmezan na vrhu nije ukras nego sloj koji se suši i hvata boju prije svih ostalih sastojaka, zato ga stavljate zadnjeg - on vam je vizualni signal da je pita gotova kad poprimi tamnozlatnu, gotovo riđu boju, ne žutu.
Masline bez koštica dodaju slanoću i gorkastu notu koja reže slatkoću rajčica - tu nema prave zamjene po okusu, jedino kapari ako baš nemate maslina, ali to je već drugo jelo po duhu.
Strpljenje je ovdje u rezanju, ne u čekanju - deset minuta pažljivog rezanja patlidžana na nož ili mandolinu vrijedi više od pet dodatnih minuta u pećnici. Kad izvadite pitu, pustite je da odstoji barem desetak minuta prije rezanja - sir se još stabilizira, a ako režete odmah, sve se razdvoji po tanjuru umjesto da se drži u lijepom komadu.