AI fotografijaJabučne fritule
Slasne pržene jabuke u laganom tijestu, posute šećerom u prahu — savršen zalogaj za domaći desert.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci

- 2 kom Jabuka oko 350 g
- 1 kom Jaje
- 20 g Šećer
- 130 g Brašno
- 130 g Mlijeko
- 1 žličica Ekstrakt vanilije
- 1 prstohvat Sol
- Biljno ulje za prženje
- Šećer u prahu za posipanje
Koraci
U zdjeli pomiješajte žumanjak sa šećerom i mikserom mutite dok smjesa ne postane kremasta.
Postupno dodajte prosijano brašno i mlijeko, naizmjenično, kako bi tijesto bilo glatko.
Dodajte ekstrakt vanilije i prstohvat soli te promiješajte.
Bjelanjak umutite u gustu pjenu i pažljivo ga lagano umiješajte u tijesto.
Pokrijte tijesto i ostavite ga u hladnjaku.
30 minJabuke operite, ogulite i narežite na kolutiće debljine oko 1 cm. Uklonite sredinu.
Svaki kolutić jabuke umočite u tijesto pomoću kuhinjskih kliješta.
Zagrijte ulje za prženje na temperaturu od oko 170 °C.
Pržite kolutiće jabuke u tijestu s obje strane dok ne postanu zlatnožuti.
Gotove fritule stavite na kuhinjski ručnik ili papirnate ubruse.
Pospite šećerom u prahu i poslužite tople.
Ovo nije fritula u klasičnom smislu — kuglica tijesta koja pliva u ulju i sama se oblikuje. Ovo je prstenčić jabuke obučen u tanak kaputić od tijesta, pa je uspjeh ovdje zapravo dvostruk zadatak: tijesto mora obaviti svoj posao, a jabuka svoj. Tijesto treba biti dovoljno gusto da se zalijepi za kolutić i ne otpadne, a dovoljno rijetko da se pri prženju napuše u laganu, prozračnu koru, ne u debelu palačinku.
Sve ovisi o tri stvari: koliko je tijesto prozračno zbog umućenog bjelanjka, koliko je ulje vruće kad kolutić uđe u njega, i koliko je jabuka tanka da se stigne omekšati dok se kora zapeče. Ako bilo što od toga zakažete, dobijete ili sirovu jabuku u gumenoj kori, ili spaljenu koru oko tvrde jabuke.
Neki kažu da je svejedno hoćete li žumanjak i bjelanjak mutiti zajedno ili odvojeno. Nije svejedno. Odvojeno umućen bjelanjak unosi zrak u tijesto koji se u vrućem ulju širi i diže koru — to je razlika između lagane hrskave ljuske i teškog klepeta koje upija ulje kao spužva.
Krenimo od jabuke, jer ona je ovdje glavni glumac, tijesto je samo kostim. Debljina kolutića od oko 1 cm nije hir nego kompromis: tanje bi se raspalo dok ga vadite kliještima iz tijesta, deblje se ne bi stiglo omekšati prije nego što se tijesto zapeče i potamni. Birajte jabuku koja drži oblik pri toplinskoj obradi, nešto čvršće i kiselkaste sorte — ona koja se inače raspada u pire vam ovdje ne treba, jer želite da nakon prženja kolutić još uvijek izgleda kao kolutić, samo mekši. Jezgru i sjemenke uklonite jer gorčina i tvrdoća sjemenki nemaju što tražiti u desertu.
Tijesto je u osnovi rijetka palačinka smjesa, ali s dodatnim trikom. Žumanjak mutite sa šećerom dok ne postane svjetliji i kremast — to je znak da se šećer počeo otapati i da se u smjesu uvukao zrak, što kasnije pomaže teksturi. Brašno i mlijeko dodajete naizmjence da izbjegnete grudice: ako sipate sve brašno odjednom u tekućinu, ono se zbije u kuglice koje se kasnije teško razbijaju, a ako sve mlijeko ulijete u brašno najednom, dobivate isto, samo u tekućoj verziji kaosa.
Hlađenje tijesta pola sata nije hir tradicije nego fizika škroba: hladno tijesto je gušće i bolje prianja na jabuku, a brašno u njemu stigne upiti tekućinu ravnomjernije, pa se pri prženju ne stvaraju mjehuri nejednake debljine. Ako žurite, barem desetak minuta u hladnjaku učinite — manje od toga i tijesto će vam curiti s kolutića umjesto da ih obloži.
Umućen bjelanjak umiješajte lagano, širokim pokretima odozdo prema gore, ne mikserom i ne energično. Cilj je zadržati mjehuriće zraka, ne istjerati ih. Ovo sprječava najčešću manu ovakvog tijesta — da ispadne teško i masno. Masnoća u gotovom proizvodu gotovo uvijek znači da je tijesto bilo prekompaktno i da je upilo previše ulja dok se pokušavalo napuhnuti bez pomoći zraka koji već treba biti unutra.
170 stupnjeva prepoznajete bez termometra: ubacite kap tijesta u ulje i ono odmah zacvrči i isplivava na površinu okruženo sitnim mjehurićima, ne tone i ne diže se sporo. Niža temperatura znači da se kora ne zatvara dovoljno brzo pa tijesto upija ulje umjesto da se prži; viša da kora potamni prije nego što se jabuka iznutra stigne skuhati. Pržite dok kolutić ne postane zlatnožut s obje strane — ne smeđ, zlatan, to je granica prije nego gorčina kreće. Papirnati ubrus nakon prženja nije kozmetika nego uklanjanje viška ulja koje bi inače omekšalo hrskavu koru dok stoji.
Šećer u prahu dodajte tek na kraju, na tople fritule, nikad prije prženja — u vrućem ulju bi se karamelizirao i zagorio prije nego što se jabuka skuha. Ako nemate vanilije u ekstraktu, malo korice limuna u tijestu radi sličan posao osvježavanja okusa, samo drugačije. A ako nemate biljno ulje baš za prženje nego samo za salatu, uzmite nešto bez izražena mirisa i s visokom točkom dimljenja — inače ćete osjetiti ulje umjesto jabuke.