AI fotografijaHrskave kroštule s rikotom
Hrskave kroštule od tijesta s rikotom, pržene do zlatne boje i posute šećerom u prahu.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 450 g Brašno
- 400 g Rikota
- 100 g Šećer
- 1 kom korica limuna ili naranče
- 1 žličica Prašak za pecivo
- Šećer u prahu po želji
- Suncokretovo ulje po želji, za prženje
Koraci
U zdjelu prosijte brašno, dodajte prašak za pecivo, šećer i koricu limuna ili naranče te promiješajte drvenom žlicom.
5 minDodajte rikotu i mijesite tijesto rukama dok ne postane elastično i glatko.
5 minUmotajte tijesto u prozirnu foliju i ostavite da odstoji.
20 minStavite tijesto na površinu lagano posutu brašnom i razvaljajte oklagijom u vrlo tanak list.
5 minNarežite list na pravokutnike nožem ili nazubljenim kotačićem za ravioli. Zarežite po sredini svakog komada.
5 minUlijte u tavu dovoljno suncokretovog ulja i zagrijte ga na 170 stupnjeva.
5 minPržite kroštule u serijama po 2-3 komada odjednom, dok ne postanu zlatno-smeđe.
10 minIzvadite gotove kroštule hvataljkama na tanjur obložen papirnatim ubrusom.
2 minPrije posluživanja obilno pospite kroštule šećerom u prahu.
2 minAko želite peći u pećnici, poslažite na lim obložen papirom za pečenje i pecite na 180 stupnjeva oko 20 minuta.
20 min
Što je promijenjeno
Za prženje smo koristili Suncokretovo ulje umjesto arahidovog ulja, jer je ono dostupnije i uobičajenije u lokalnim kuhinjama.
Kroštule nisu kolač, kroštule su inženjerski problem s mjehurićima. Tijesto mora pući u vrući masnoći i stvoriti one slojeve i mjehure zraka koji ga čine hrskavim, a to se dogodi samo ako je tijesto rastegnuto tanko i ako ulje ima pravu temperaturu kad komad padne u njega. Previše debelo tijesto neće se razviti u hrskavu ljusku, ostat će žilavo iznutra bez obzira koliko ga pržite izvana.
Rikota ovdje nije ukras, ona zamjenjuje dio tekućine i masnoće koju bi inače unijelo maslo ili jaja. Daje tijestu mekoću dok ga mijesite i blagu vlagu koja spriječava da postane tvrdo kao keks. Ako je rikota prevodnjasta, iz nje ocijedite višak sirutke, inače će tijesto biti ljepljivo i teško ćete ga razvaljati tanko.
Hoće li uspjeti ovisi o tri stvari: koliko je tanko razvaljano tijesto, je li ulje na pravoj temperaturi prije prvog komada, i jeste li imali strpljenja ostaviti tijesto da odstoji prije valjanja. Preskočite li odmaranje, gluten se neće opustiti i tijesto će se vraćati kao guma dok ga razvlačite, pa ćete ga valjati deblje nego treba jer vam ruke ponestane snage.
Neki kažu da je bolje peći kroštule u pećnici jer je zdravije. Ne, jer pečenjem nikad nećete dobiti onaj mjehuričasti, pucketavi sloj koji nastaje samo kad vrela masnoća udari u tijesto i isprži vlagu iznutra eksplozivno brzo. Pečena verzija je keksić u obliku kroštule, pristojan, ali to više nije isto jelo.
Brašno nosi strukturu, ono je kostur na koji se sve ostalo oslanja. Obično glatko brašno za kolače dovoljno je, ne treba jako brašno za kruh jer ovdje ne želite previše glutena — previše elastičnosti znači da se tijesto stalno vraća kad ga valjate, a vi ga želite rastegnuto i poslušno. Ako imate samo jače brašno, dodajte ga malo manje i mijesite kraće, da gluten ne stigne previše razviti.
Šećer u tijestu je mali, 100 grama na 450 grama brašna, i njegova je uloga suptilna slatkoća, ne prava slast — ta dolazi na kraju iz šećera u prahu. Zato nema smisla štedjeti na posipanju na kraju, tu je prava količina slatkoće, ne u samom tijestu. Korica limuna ili naranče ovdje radi posao koji inače radi vanilija u drugim tijestima: maskira miris sirovog brašna i jajeta, čini okus svježim. Bez korice kroštule neće biti pogrešne, samo će mirisati ravnije, manje zanimljivo.
Prašak za pecivo je mala, ali bitna stavka — on daje tijestu zračnost da se pri prženju napuše i stvori mjehuriće umjesto da ostane plosnato kao palačinka. Bez njega kroštule će biti tvrđe, manje prozračne. Ne možete ga zamijeniti sodom bikarbonom jedan na jedan jer soda treba kiselinu da aktivira, a ovdje je nema dovoljno — ako nemate prašak za pecivo, bolje posudite nego improvizirate.
Ulje za prženje treba biti neutralno i izdržati visoku temperaturu bez dimljenja — suncokretovo je standard upravo zato što je jeftino i radi posao bez miješanja mirisa u tijesto. Zamjena ide po kriteriju "neutralno rafinirano ulje s visokom točkom dimljenja", dakle i repičino ili ulje od grožđanih koštica rade isto, maslinovo ulje ovdje nema smisla, preskupo je i miris će nadjačati kroštule.
170 stupnjeva za prženje znak je, ne dogma — ako nemate termometar za ulje, bacite mali komadić tijesta unutra: ako odmah zacvrči i isplivava mjehurićima, ulje je spremno. Ako samo tiho tone i polako se diže, prerano je, tijesto će upiti masnoću umjesto da je odbije i dobit ćete masne, teške kroštule — to je prava uzrok te mane, ne "loš recept" nego hladno ulje. Ako cvrčanje odmah nestane i tijesto crni za par sekundi, ulje je prevruće i izvana će zagorjeti prije nego se iznutra ispeče.
Pržite po dva-tri komada odjednom jer previše komada istovremeno obori temperaturu ulja naglo, i onda se vraćate na istu manu masnih kroštula. Ovo nije pitanje preciznog vremena, nego gledanja boje: kad rub prijeđe iz blijedožute u zlatnu, okrenite, kad cijeli komad postane ujednačeno zlatno-smeđ, izvadite. Ekonomija ovog jela je jasna — brašno i rikota su jeftini, a prženje u maloj količini vremena daje puno proizvoda za malo ljudi za stolom, idealno za nedjeljno popodne kad se peče iz navike, a ne iz nužde.