AI fotografijaSlana pita s rikotom i špinatom u fritezi na vrući zrak
Slana pita punjena rikotom i špinatom, pripremljena u fritezi na vrući zrak.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 1 kom Lisnato tijesto bez kvasca
- 500 g Špinat svježi ili smrznuti
- 250 g Rikota
- 1 kom Jaje
- 80 g Parmezan ili grana padano
- 1 žlica Maslinovo ulje malo
- 1 kom Ljutika sitno nasjeckana
- 1 prstohvat Sol po ukusu
- 1 prstohvat Crni papar po ukusu
- 1 prstohvat Muškatni oraščić po ukusu
- 1 kom Žumanjak za premazivanje, po želji
Koraci
Zagrijati malo maslinovog ulja i popržiti sitno nasjeckanu ljutiku do zlatne boje.
Dodati špinat (svježi ili smrznuti) i kuhati dok ne pusti sok.
12 minOcijediti višak vode iz špinata, a zatim ga usitniti štapnim mikserom ili sitno nasjeckati nožem.
U zdjeli pomiješati rikotu s jajem, dodati sol, crni papar i muškatni oraščić.
Dodati parmezan i dobro promiješati.
Umiješati pripremljeni špinat u smjesu od rikote.
Rasporediti tijesto zajedno s papirom za pečenje u kalup promjera 20 cm.
Izbockati dno vilicom i staviti nadjev od rikote i špinata.
Preklopiti rubove tijesta tvoreći obrub i, po želji, premazati umućenim žumanjkom.
Peći pitu u fritezi na vrući zrak na temperaturi od 180 °C.
30 min
Ovo je slana pita gdje tijesto nije glavni glumac — ono je samo posuda. Glavna stvar je nadjev: rikota i parmezan daju tijelo i okus, jaje ih drži skupa kad se zapeku, a špinat mora ući suh kao pustinja, jer svaka kap vode koju propustiš pretvara se u paru u fritezi i razvodnjava sve što si napravio. Hoće li pita uspjeti ovisi o jednoj stvari koju ljudi preskaču — cijeđenju špinata — i o tome gledaš li rub tijesta dok se peče, a ne brojiš minute.
Friteza na vrući zrak nije pećnica u malom. Ona puše vrući zrak sa svih strana i brže suši površinu nego klasična pećnica, pa 180°C u njoj ne znači isto što znači 180°C gore-dolje na starom štednjaku. To je dobro za rub tijesta, koji treba brzo porumeniti i stvoriti koru, ali znači i da moraš gledati, ne čekati zvono.
Neki kažu da je svježi špinat uvijek bolji od smrznutog. Nije, u ovom receptu nije — smrznuti je već prošao kroz smrzavanje koje mu je razorilo stanice, pa pušta vodu brzo i predvidljivo, a ti znaš na čemu si. Svježi špinat je hirovit, nekad pusti litru vode, nekad pola, i onda ti nadjev vara.
Lisnato tijesto bez kvasca ovdje radi posao korice — drži nadjev, puca na slojeve kad se zapeče, i to je sve što od njega treba. Ne traži savršeno domaće tijesto za ovo; gotovo kupljeno je ovdje pošteno rješenje, jer ga ideš direktno u kalup s papirom za pečenje i bockaš vilicom da para iz nadjeva ne digne dno kao balon. Ako nemaš lisnato, može i tijesto za pitu ili jufka složena u više slojeva, ali onda prati rub pažljivije, jer se brže suši.
Špinat je ovdje izvor vode koju moraš kontrolirati, ne namirnica koju samo baciš u nadjev. Kuhaš ga dok ne pusti sok — to vidiš, listovi se smanje i u tavi se nakupi tekućina — a onda ga cijediš, stvarno cijediš, rukom ili kroz cjediljku, dok ne prestane kapati. Mana koju ovo sprječava nije "pita je bljutava", mana je "pita se raspada kad je režeš", jer previše vode u nadjevu znači da se jaje i rikota nikad neće stegnuti u tijelu. Ako nemaš špinat, blitva radi istu funkciju, samo ju ocijedi još agresivnije, pušta više vode.
Rikota i jaje su vezivo. Rikota daje mekoću, jaje je zgrušava kad toplina udari, i to je razlog zašto nadjev iz tekuće kreme postane rezljiva masa. Parmezan nije ukras — on je sol, umami i dio strukture, jer se tali i stegne zajedno s jajem. Ako nemaš parmezan, grana padano je isti mehanizam, tvrdi sir koji se suši kad zrije i zato se dobro otapa i veže. Mekani sir poput mozzarelle ne bi radio istu stvar, pustio bi vodu i masnoću, pa ne idi tim putem ako želiš da se pita drži.
Ljutika pržena na ulju prije špinata nije dekoracija, ona daje bazu slatkoće i karameliziranog mirisa dok prelazi iz bijele u prozirnu pa blago zlatnu — to gledaš, ne mjeriš. Muškatni oraščić je stara navika kod rikote i špinata jer reže tešku mliječnost sira jednim oštrim tonom; ne treba ga puno, prstohvat je dovoljan da osjetiš, ne da prepoznaš.
Žumanjak za premaz je čisto kozmetika, ali korisna — stvara onu lakiranu riđu koru na rubu, znak da je tijesto gotovo. U fritezi na vrući zrak gledaj baš taj rub: kad ode iz blijedo-žute u riđu boju, sredina je sigurno gotova prije njega, jer je rub najtanji i najbrže se zapeče. 30 minuta na 180°C je donja granica, ne presuda — ako ti friteza ima slabiji grijač ili je kalup velik za nju, ostavi još, ali gledaj boju, ne sat. I pusti pitu da stoji nekoliko minuta prije rezanja, jer nadjev se još steže dok se hladi, a ti nemaš razloga žuriti — strpljenje je ovdje sastojak kao i sir.