AI fotografijaPita od starog kruha i tikvica
Pita od starog kruha i tikvica - jednostavan i ukusan način da se iskoristi stari kruh.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 300 g Stari kruh
- 200 ml Mlijeko
- Sol po ukusu
- Crni papar po ukusu
- 90 g Parmezan
- 2 kom Jaja
- 200 g Tikvica
- Maslinovo ulje po ukusu
- 60 g Šunka
- 80 g Provolone
Koraci
Naribajte tikvice na ribežu, posolite i stavite u cjedilo na 30-60 minuta da se ocijedi višak vode.
45 minStari kruh izlomite na komadiće i prelijte mlijekom. Rukama izgnječite kruh dok ne omekša.
Dodajte sol, crni papar, parmezan i jaja, promiješajte do ujednačene smjese, umiješajte tikvice.
Kalup promjera 24 cm obložite papirom za pečenje. Stavite polovicu smjese, izravnajte u sloj, formirajući rub.
Rasporedite provolone i šunku.
Prekrijte preostalom smjesom od kruha, pospite parmezanom i prelijte maslinovim uljem.
Pecite u pećnici zagrijanoj na 170 stupnjeva s ventilatorom oko 30 minuta.
30 min
Ovo nije pita u klasičnom smislu, s korom i tijestom. Ovo je stari kruh koji se vraća u život, dobiva drugu šansu, kako smo to nekad svi radili dok se kruh nije bacao. Baza je mrvica namočena u mlijeko, jaje je veže, parmezan daje sol i miris, a tikvica unutra daje vlagu i svježinu da cijela stvar ne bude teška kao cipela.
Hoće li uspjeti ovisi o jednoj stvari koju mnogi preskoče: koliko dobro ste izbacili vodu iz tikvice. Tikvica je 95% voda. Ako je ne ocijedite, ta voda ide u smjesu, smjesa postane kaša, kruh se razmoči i pita se nikad ne osuši u pećnici, nego pliva u svom soku i ispadne gnjecava u sredini.
Drugi uvjet je sam kruh. Treba biti stvarno stari, suh, takav da zvoni kad ga lupite. Svježi kruh ne upija mlijeko na pravi način, ostane sluzav, a ne mekan. Paradoks: da bi pita bila dobra, kruh mora biti star koliko je moguće, ne jučer, nego nekoliko dana, tjedan.
Krenimo od tikvice. Soljenje nije radi okusa nego radi osmoze: sol izvlači vodu iz stanica povrća, i ta voda curi u cjedilo. Pola sata je minimum, sat je bolje, ovisi koliko je tikvica vodnjikava. Znak da je gotovo nije vrijeme na satu nego pogled i opip: tikvica izgleda mlohava, kad je stisnete rukom, osjetite da je omekšala i gubi volumen. Ako imate vremena, stisnite je rukama još jednom prije nego je dodate u smjesu, da izbacite i ono što je cjedilo propustilo.
Stari kruh je ovdje glavni junak, ne sporedni. Uzmite bilo koju vrstu bijelog ili polubijelog kruha, čak i stare lepinje ili bajatu štrucu, bitno je samo da je suh iznutra, ne plastificiran plastičnom vrećicom pa mekan i pljesniv. Mlijeko ga rehidrira, a ruke to radi bolje od žlice jer osjetite kad je kruh posvuda jednako omekšao, bez suhih grumenova u sredini koji bi u pečenoj piti ostali kao kamenčići.
Jaja su vezivo. Dva jajeta na 300 g kruha je dovoljno da smjesa ne padne na komade kad je režete, ali nije toliko da postane kao frittata. Ako nemate jaja ili ih netko u kućanstvu ne jede, zamjena mora imati istu funkciju, vezanje proteina koji se skrutnu na toplini, recimo malo više parmezana i žlica krušnih mrvica da upije tekućinu koja bi inače ostala slobodna.
Parmezan daje sol i glutamat, onaj peti okus koji čini da jelo ima “tijelo”. Ako nemate parmezan, uzmite bilo koji tvrdi, suhi, soljeni sir koji se da ribati, pecorino, stariji ovčji sir iz Istre ili Dalmacije radi isti posao. Mlad, mekan sir ovdje ne valja, pustio bi vodu i narušio strukturu.
Provolone i šunka u sredini nisu ukras, to je sloj koji se u pećnici otopi i poveže dva sloja kruha, da kad režete, ne razdvoje se gore i dolje kao dvije odvojene ploče. Provolone zamijenite bilo kojim mekim sirom koji se dobro topi, mozzarella radi istu funkciju, samo manje izražajno. Šunka može biti bilo koja narezana, suha ili kuhana, ovdje je riječ o umaku okusa, a ne o specifičnoj vrsti.
Pećnica na 170°C s ventilatorom znači ravnomjerno kruženje toplog zraka, bez toga vrh bi se osušio prije nego se sredina stigne skuhati. Gotovost ne gledate na satu kao na presudu, trideset minuta je donja granica. Pravi znak je vrh: kad porumeni i kad kad ubodete nožem u sredinu, izvučete ga suhog, bez tekuće smjese na njemu. Ako je i nakon trideset pet minuta vrh blijed, ostavite još, pećnice kod kuće griju neravnomjerno, ima i slabijih i jačih, to je normalno, nije vaša greška.
Ima ljudi koji kažu da pitu treba jesti vruću, ravno iz pećnice. Ne, jer dok se hladi desetak minuta, unutrašnjost se još skuplja i veže, sloj sira se smiri, i rezanje je čišće. Vruća, pita se raspada na tanjuru, pa svi mislite da ste nešto pogriješili, a pogriješili ste samo u strpljenju.
Za nedjeljni ručak, ovo je dobar dodatak uz juhu, lagano je, ali dovoljno zasitno da zamijeni glavno jelo ako dan nije za teško meso. Za četiri osobe je taman, ako je dio ručka s juhom prije, može i za šestero kao predjelo.