AI fotografijaPita-sunce s tikvicama i slaninom
Pita u obliku sunca punjena tikvicama, rikotom i slaninom, savršena za nedjeljni ručak.
Oznake se automatski određuju na temelju sastojaka i mogu biti netočne. Provjerite deklaraciju ako vam je to važno.
Sastojci
- 2 kom Lisnato tijesto bez kvasca
- 3 kom Tikvica
- 250 g Rikota
- 2 kom Jaja
- 100 g Slanina
- 100 g Provolone
- Sol po ukusu
- Crni papar po ukusu
- Muškatni oraščić po ukusu
- Mak za posipanje
Koraci
Operemo tikvice, odrežemo krajeve i naribamo ih na ribežu.
Tikvicama dodamo rikotu i slaninu te dobro promiješamo.
Umutimo jedno jaje, dodamo sol, crni papar i muškatni oraščić po ukusu, te ponovno promiješamo.
Provolone narežemo na sitne kockice i dodamo nadjevu.
Na lim stavimo jedan list lisnatog tijesta i pomoću zdjele promjera oko 12 cm označimo krug u sredini.
Nadjev od tikvica i rikote rasporedimo u sredini i oko nje, ostavljajući 1–2 cm od sredine i 1–2 cm od vanjskog ruba.
Prekrijemo drugim listom tijesta i čvrsto pritisnemo kako bismo dobro oblikovali središnji dio s nadjevom i zatvorili vanjski rub.
Nožem narežemo 16 krakova, ne odvajajući ih od središta 'sunca': prvo tijesto podijelimo na 4 dijela, a zatim svaki dio na još 4.
Svaki krak zavrnemo za 45° prema gore kako bi se vidio nadjev.
Umutimo drugo jaje i premažemo cijelu površinu tijesta, a u sredinu posipamo mak.
Pečemo u pećnici zagrijanoj na 180°C s ventilatorom oko 20–25 minuta, dok ne porumeni.
23 min
Ovo je pita koja glumi sunce — krug nadjeva u sredini, a krakovi lisnatog tijesta posloženi oko njega kao zrake. Efektno za oko, a mehanika iza nje je jednostavna: dva lista tijesta, nadjev između njih, pa rez i zavrtanje krakova da nadjev proviri.
Hoće li uspjeti ovisi o vlazi. Tikvica je uglavnom voda, i ako tu vodu ne obuzdaš, nadjev će ti poplaviti tijesto i ono se neće dignuti kako treba — dobit ćeš gumeno dno umjesto hrskavog. Zato naribanu tikvicu treba stisnuti rukom ili ostaviti neko vrijeme da pusti sok prije nego je pomiješaš s rikotom i slaninom. To u receptu ne stoji kao korak, ali je razlog zašto neki ljudi kažu da im se "pita s tikvicom uvijek raskvasi" — ne kvari se pita, kvari se postupak.
Druga stvar o kojoj ovisi uspjeh je toplina pećnice na početku. Lisnato tijesto se diže zato što maslac unutra, kad naglo dobije jaru, ispari u paru i razdvoji slojeve. Ako pećnicu ne zagriješ unaprijed i ubaciš pitu u hladnu ili mlaku pećnicu, maslac će se samo rastopiti i iscuriti, a slojevi će ostati zbijeni i tvrdi. Zato 180°C s ventilatorom nije proizvoljan broj — to je temperatura pri kojoj se dizanje dogodi brzo, prije nego što se nadjev presuši.
Lisnato tijesto bez kvasca kupuješ smrznuto, i jedino što tu moraš paziti je da ga odmrzneš polako, u hladnjaku ili na sobnoj temperaturi, a ne u mikrovalnoj — ako ga forsiraš toplinom, maslac u slojevima se otopi prije nego stigneš raditi s njim, i onda se tijesto lijepi i kida umjesto da se savija. Znak da je spremno za rad: savija se bez pucanja, ali je još hladno na dodir.
Tikvica nosi vodu i blagi okus — kriterij za zamjenu je povrće koje puno vlage, pa možeš staviti i mladu bundevu ili čak kupus ako nemaš tikvicu, samo ćeš morati još pažljivije ocijediti. Tri tikvice za četiri osobe je dosta, pogotovo kad znaš da će naribane smanjiti volumen cijeđenjem.
Rikota daje kremastost i veže nadjev da se ne raspada kad ga režeš. Ako je nemaš, kriterij je mekani svježi sir bez puno vlastite vlage — svježi kravlji sir radi posao, samo ga malo ocijedi kroz gazu ako je vodenast. Provolone u kockicama daje mjesta gdje se sir rastopi i poveže ostatak, a ne da se razlije posvuda; kriterij zamjene je polutvrdi sir koji se topi a ne cijedi ulje, pa ide i mozzarella ili edamer.
Slanina ovdje nije glavni akter, ali je važan — njezina mast tijekom pečenja prodire u nadjev i sprječava da ispadne presuho i "suho-sirasto". Ako je izbaciš, dodaj žlicu maslinovog ulja u nadjev da nešto ima tu ulogu, inače će nadjev biti blijed i bez punine.
Jaja su vezivo i premaz — jedno ide u nadjev da ga stegne kad se peče, drugo na površinu da dobiješ onu rumenu, blistavu koru. Mak na vrhu je čisto estetika i malo hrskavosti, slobodno izostaviš ili zamijeniš sezamom, ništa se u mehanici neće promijeniti.
Oblikovanje kraka i zavrtanje za 45° nije ukras bez svrhe — kad zavrneš krak, otvoriš mu rub prema gore, pa jaje za premaz dođe i do nutrine ruba i on se ravnomjerno zapeče, umjesto da ti vanjski rub ostane bljedunjav dok je sredina već gotova. Gotovost gledaš po boji: kad krakovi i rub postanu zlatno-riđi, a ne samo blijedo žuti, pita je spremna — ne čekaj da pocrni, jer tad je lisnato tijesto već presušilo iznutra. Strpljenje ovdje znači da ne otvaraš vrata pećnice prečesto u tih dvadesetak minuta — svaki put kad ispustiš toplinu, dizanje tijesta zaostaje, i cijeli posao s parom i slojevima kreneš ispočetka.